Na Narodnom trgu u Splitu stoji ura. Stoji tu stoljećima, gleda sve koji prolaze, i malo tko je pita koliko je sati. Nije slučajno.
Ura na Pjaci ima 24 znamenke umjesto 12. Dok ostatak svijeta gleda sat koji se okrene dva puta na dan, ova ide samo jednom. Polako, dostojanstveno i bez objašnjenja.
Stranci se čude, a i domaći se nekad zbune. Čujem da mladi ne znaju ni na ovu normalnu analognu uru, pa im je svejedno šta piše na stoljetnom licu. Uri je sasvim svejedno šta oni kopaju po guzici tražeći pametnu ciglu koja je zamijenila njenu svrhu.
"AL NE ZNAŠ NA URU, DEBILU?"
Kažemo nekome tko kasni, tko se ne snalazi, tko se izgubio u vlastitom gradu, meni. Ali na ovu uru doslovno ne zna većina ljudi. Jer zašto bi? Tko je munjen dovoljno da radi uru koja ima 24 sata na licu umjesto 12?
Mlečani, naravno. Oni koji su 400 godina vladali ovim gradom i ostavili trag na svemu što su liznuli. Tako da, u moju i tvoju obranu, dragi kronični zakasnioče: “NE ZNAN NA URU” je vjerojatno istina. Bar kad je u pitanju ova lipotica.
Ura i dalje stoji. Grad se mijenja oko nje. Turisti je fotografiraju. Ona ide dalje, svojim tempom, ne mareći za nikoga.
Baš ko ti i ja.
NE ZNAN NA URU je prva majica iz kolekcije KALE. Arhitektura koja nas nadživljuje, prikazana na leđima onako kako zaslužuje: oštro i precizno.
Dostupna je sad na rarog.hr u 6 verzija (Crni print na svijetloj, bijeli na tamnoj varijanti).
